Izložba fotografija Tamare Martinović 19. februara

13

#Citywalk #IzložbaFotografija #TamaraMartinović

743-418-584eac12bf823.jpg

Matica crnogorska Ogranak Cetinje organizuje Izložbu fotografija Tamare Martinović “Ruralnost, rod, siromaštvo”.
Izložbu će otvoriti Prof dr. Aleksandra Nikčević Batrićević. U programu učestvuje Ivana Majić Kaluđerović, violina, a izložba će biti priređena u prostoriji Matice crnogorske, Njegoševa br. 100, Cetinje u nedjelju, 19. februara u 12 sati.
Izložba će biti otvorena od 19 do 28 februara.

Tamara Martinović rođena je 1985. u Ljubljani. Odrasla je u Podgorici, gdje se i školovala. Završila je engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i radi u Kembridž centru u Podgorici.
Još od malena je počela pokazivati interesovanje i smisao za više vrsta umjetnosti, od kojih se u njoj najduže zadržala ljubav prema fotografiji.
Fotografija su trenuci, život i san, pričanje priče. Vanvremenska i u isto vrijeme prizemna.
To je ono što Tamara pokušava da zabilježi.
Projekat “Ruralnost, rod, siromaštvo” prvi je na kom je radila i pružio joj je, pored zadovoljstva, priliku da mnogo i nauči, kako o samoj fotografiji, tako i o svemu što je fotografisala.

“Fotografije Tamare Martinović pružaju uvid u poseban svijet: svijet često zapostavljan, nerijetko zaboravljen, svijet o kojem se rijetko govori. Ove fotografije predstavljaju poseban prelaz u taj svijet, specifičan fizički i misaoni prostor u koji nas Tamara svojim zanosnim talentom uvodi: u svijet ruralne Crne Gore, teške, bremenite mukom, divlje, ali i lijepe, Crne Gore u kojoj je najljepši ukras žena, pogurena i utonula u sopstvenu brigu, ali svoja, dostojanstvena, nedodirljiva, velikodušna…
Ruralnu Crnu Goru, tešku i siromašnu, krasi takva čarobnica koja će pred slučajnim prolaznikom ispraviti od silnoga bremena pognuta leđa i ispružiti ruku nudeći jabuku, jedru i čistu, simbol darežljivosti i činjenice da crnogorska čarobnica i u najvećoj nemaštini odvaja i dijeli, prepoznaje drugoga i njegove potrebe, razumije sve niti koje su se među ljudima pokidale, a koje treba ponovo spajati uz puno ljubavi i razumijevanja. Tamara nas uvodi u različite prostore, briše granicu između onoga što je privatno i javno u ovom segmentu crnogorskog života. Ona na veličanstven način razbija okvire i predrasude, preispituje stereotipe i slaže sopstvene mozaike, u ljubavi, strpljenju i vjeri da će ljepša strana svijeta ipak prevagnuti.
Ona bira lica i objekte kojima daje posebno mjesto, kako bi nas opomenula na život i trajanje koje zaboravljamo, a prema kome treba da pružimo ruku kako bismo što bolje spoznali sebe u kompendijumu života koji nas bukom odvlači od onoga što je suštinsko u čovjeku, onoga što smo bili u vremenu prošlom – bolji ljudi u težim vremenima. I onoga što je suštinsko u ženi koja se bori da od životne tegobnosti izgradi veličanstvenu pjesmu, koja će, umjesto nenapisanih stranica u svakovrsnim istorijama i studijama, ostati kao svjedočanostvo o postojanju koje produžava život, pogleda uperenog prema budućnosti, dok na leđima nosi teret stare crnogorske kamene kuće, gladi, mrtve čeljadi i zaborava, koji najviše zaboli. Fotografije Tamare Martinović će sa sigurnošću ovaj zaborav zauvijek potisnuti”.

Prof. dr Aleksandra Nikčević Batrićević

Izvor: Cafe Del Montenegro

Ostavite odgovor